When We Were Young

by - 18:54



Dok sam se vraćala jedno veče iz škole i slušala muziku, na pamet mi je palo da napišem ovaj post. Slušala sam Adele- When We Were Young i baš tako se zove ovaj post. When We Were Young iliti Kada smo bili mladi. Ja nisam toliko stara, baš naprotiv dosta sam mlada, ali mogu da pričam o nekim stvarima koje su bile kada sam ja bila mala, a danas je to nešto potpuno drugačije.


Nekada su deca po celi dan bili napolju, šutirali loptu, gađali koševe i goliće za mali fudbal, igrali smo žmurke, lozinke, kocke i ostale igre. Dan smo provodili na ulici.
Ujutru ustanem i prvo na šta pomislim je kako ću da idem napolje da se igram da društvom. Brzinski sam oblačila stvari koje bi mi mama pripremila veče pre, brzinski bih pojela doručak koji mi je baka spremila i trk napolje. Prvo bih pozvala Andrijanu, pa bi nas dve išle po Ivu, onda bi išle po Mišu i Jocu, a kasnije po Anu i Bojana. Zatim usledi traženje kreda, kako bismo nacrtali školicu ili kocke. Bojan uvek ponese svoju fudbalsku loptu sa kojom bismo igrali kocke do podneva, dokle je ispod stare trešnje bio hlad. Posle podneva bismo otišli ispred velike bele zgrade gde su živeli Joca i Miša, a ispred koje je bio hlad sve do 2-3 sata popodne. Oko 15h su se moji mama i tata vraćali sa posla i u to vreme bih ja ulazila u kuću da malo predahnem. I ne samo ja, već i ostalo društvo. Tata bi mi kupio čokoladni sladoled ili neku čokoladicu, koju bih pojela posle bakinog ukusnog i zdravog ručka. 


U kući bih sedele sve do 5 sati posle podne kada bi se i završavalo vreme odmora. Opet obuvam svoje roze cipelice i trčim napolje. Nalazimo se kod zidića i čekamo da se svi okupimo kako bi nastavili sa druženjem. Kada se svi okupimo, igramo se školice, ledenog čike ili istine i izazova. Toga se igramo sve dok ne padne mrak, jer je tada vreme za žmurke! Igramo papir-kamen-makaze kako bi izabrali onog koji će prvi da broji. Broji onaj ko prvi ispadne. Taj odlazi do bandere kod zidića i tu broji. Mi se skrivamo iza zidića, iza kola Jocinog tate, iza stare trešnje ili male višnje blizu bandere kod koje se broji. Onaj kog prvog zapljune onaj koji je brojio, taj će brojati sledeću rundu. I onda opet ista ili slična mesta i sve tako do kasno u veče, kada bi morali da se raziđemo jer je kasno.



A danas svega toga nema, Svi držimo neke ogromne pametne telefone u rukama, koji prete da postanu pametniji od nekih vlasnika. U mojom ulici ima puno male dece, ali ulica je prazna. Niko se ne igra u njoj. Ulične lampe osvetljuju praznu ulicu sa ponekim prolaznikom. Ne čuje se dečiji smeh, koji je nekada svakodnevno harao mojoj ulicom. Nema zvuka alarma nekih kola jer je lopta udarila u auto. Nema bele krede na trotoaru, iscrtanih kocki i iscrtane školice. Po neki put nekoliko dečaka izađu i igraju fudbal, ali opet nije isto. Nije isto i nikada neće biti isto, na žalost... 

Kakav je vaš kraj u kom živite?
Da li ste i vi vaše dane provodili napolju sa društvom baš kao i ja ili uz televiziju?
Šta mislite o generacijama koje dolaze?

You May Also Like

13 comments

  1. Kraj u kome ja živim nikada koliko ja znam za sebe nije imao baš nešto mnogo dece,a i s obzirom na to da živim u glavnoj ulici koja je veoma prometna nikada nismo ni mogli da se igramo baš do te mere...Ali je svakako bilo mnogo drugačije...Gledam na primer generaciju moje sestre (to je nekih 4-5 godina razlike) i ja sam u pravom čudu kada ih gledam na rođendanu onako svi izvade telefone,tablete igraju igrice i sede niko ni sa kim ne priča ili gledaju u monitor računara...A moja generacija je u njihovim godinama bukvalno divljala na rođendanima,tu je bilo jurenja igranja raznih igara pričanja itd...
    Zaista divan post :)

    http://fashionawakebyb.blogspot.com/

    ReplyDelete
  2. Slažem se sa svim napisanim. Kraj u kojem ja živim se mnogo promijenio od mog djetinjstva. Od mog rođenja, prije 14 i po' godina, samo se rodilo 3 djece dok su prije ulice bile pune djece koja se igraju, trče, skaču, dodavaju loptom, ''prave kolače'' od zemlje hahah... Žalosno ali istinito.

    Vildana from :
    http://living-like-v.blogspot.com/2016/03/happy-about-who-i-am-myviewtolife.html
    http://staliaisbae.blogspot.ba/2016/03/imagine-wedding-day.html

    ReplyDelete
  3. Predivno napisano. Uvek sam bila kao ti, uvek sam letela napolje, jedva sam čekala da igramo ujutru odbojku, fubal sa dečacima ili kocke, a uveče žmurke ili lozinke svi zajedno. Bilo je vrhunski. I sada izlazim, ali dosta manje, nema više tih igara i mnogo mi nedostaju predhodne godine, ali šta je-tu je. ♥

    ReplyDelete
  4. Sjajan post draga, jako mi se svidja tema.
    Moj novi post je na blogu i znacilo bi mi da pogledas i kliknes na Yoins link sa strane bloga, hvala ti unapred :D
    http://missbabybluelove.blogspot.rs/2016/03/yoins-wishlist-top-10-must-have.html

    ReplyDelete
  5. Moje odrastanje je zaista bilo magično. Nisam puno izlazila napolje zbog mesta gde živim i sutacije na Kosmetu ali sam dane provodila sa knjigom u rukama. Čitala sam lektire,jedva čekala da mi sestre od tetke dođu i da me drugarice pozovu kod njih. Sve je bilo savršeno. Naše teme za razgovor su varirale od lutaka do dečaka. I sve je nekako bilo lepo i detinjstvo je bilo detinjstvo. Sada. Dok gledam kako ispred mog prozora prolaze deca,od jedva 10 godina sa velikim telefonima i slušalicama u ušima. Nekako,kao da mi je žao te dece. Jer oni. Pa oni ni ne žive svoje detinjstvo. Sutra. Kad postanu roditelji,o čemu će pričati svojoj deci. O tome kako su noći zamenjivali danima ili obrnuto. Kako su ostajali budni do tri posle ponoći i dopisivali se sa društvom. Kako im je jedino bilo bitno uslikati savršenu fotku i postaviti je na tadašnje popularne društvene mreže. O tome ? Ta deca. Koje svakodnevno viđam u školi i po ulicama nemaju svoje detinjstvo. Žure da bi odrasli. Žive brzo. A ono što će im najviše nedostajati kad zaista odrastu,biće period kad su bili deca. Inače savršeno napisano i odlična ideja za post. :)

    alijindnevnik.blogspot.com

    ReplyDelete
  6. Plačem...
    Ovaj dan koji si upravo opisala kroz post bio je upravo moj dan...mislim pre par godina.. Kozlići, između dve vatre, jurke, lozinke, vrelo sunce, branje voća sa uličnog drveća, večernje žmurke, kodlioko, trkanje..Zimi vozić od sanki, grudvanje, pravljenje skladišta, sneško, torte i kolači od snega valjanje u snegu, skidanje ledenica.. Sada mi sve to tako nedostaje. U mojoj ulici nema mnogo dece, ali svejedno, bilo nas je dovoljno. Bilo. Sada niko više ne izlazi, svi se trude da skupe što više lajkova, da imaju što bolju šminku, da celu noć ostaju budni i da u dvanaest godina iščekuju prvi poljubac. Ako je sada ovako, šta će biti za 20-30 godina?! Da li ću ikada više iskusiti sve gore navedeno, da li će iko od nas?! :( <3333333333333333333333333333

    eslyisworldview.blogspot.rs

    ReplyDelete
  7. Predivan post. Stvarno se vidi da si se potrudila dok si ga pisala i zaista, odličan je.
    xoxo

    ✨ forever-blogm.blogspot.com ✨ - novi post na mom blogu + novi proljetni izgled :)

    ReplyDelete
  8. Super post, slažem se sa tobom. Današnje društvo je toliko poremećeno da to nije normalno. Inače, nominovala sam te za The Liebster Award, pa ako već nisi, voljela bih da ga uradiš.


    leiahasablog.blogspot.com

    ReplyDelete
  9. crvenokosagimnazijalka.blogspot.com Dnevnik jedne gimnazijalke, check it out! :D

    ReplyDelete
  10. Ja zivim u gradu i to u jednoj zgradi, te u mom kraju nema bas puno dece (ni starije ni mladje). Ali kada odem u selo i cujem razigrane decije glasove koji vrve po ulicama, odmah se oraspolizim i secam svog detinjstva :) Kao mala, imala sam samo jednu drugaricu godinu dana stariju od mene (a sva druga deca su bila po 5-6 godina starija od mene, pa sa njima nisam mogla da se druzim). I tako od ranog jutra pa sve do mraka, mi bismo provodile vreme napolju i izvodile svakakve nestasluke. Cim se setim svih tih dogadjaja, na licu mi se stvori ogroman osmeh i zaista je najranije detinjstvo bilo jedno od najlepsih perioda u mom zivotu :) Nego, mnogo sam se ja raspricala, stvarno se nadam da te nisam mnogo smorila :D Sve u svemu, super si napisala post a i slike mi se bas dopadaju <3

    www.neramisic.blogspot.com

    ReplyDelete
  11. Super post,sve si objasnila haha! Ja sam takoder provodila dane vecinom vani,dok danasnje generacije takoder provode vani,ali na mobitelu uz kavu a idu svega u 5. razred mozda sto je zalosno. Super si to napisala i bilo mi je jako zanimljivo citati kako si provodila dane u djetinjstvu...
    Ako zelis da se zapratimo,uclani se kod mene,te mi javi da znam uzvratiti follow :)
    http://beautyshapes3.blogspot.hr

    ReplyDelete
  12. odlican post milice . Pre u mojoj ulici svi su izlazili napolje i igrali bukvalno niko nije ni hteo da vecera a sada niko ne izlazi cak i do prodavnice jednostavno svet se promenio .


    poseti moj blog i ako ti se svidi uclani se
    booksdiar.blogspot.rs

    ReplyDelete